NP Kornati (45 km) http://www.kornati.hr

U središnjem dijelu hrvatskog Jadrana, na sutonu šibenskih i zadarskih otoka, smjestila se jedna zasebna i po mnogo čemu posebna skupina otoka nazvana Kornati.
Zbog izuzetnih krajobraznih ljepota, zanimljive geomorfologije, velike razvedenosti obalne crte i naročito bogatih bio-cenoza morskog ekosustava, godine 1980. veći dio Kornatskog akvatorija proglašen je nacionalnim parkom.

Danas NP "Kornati" zauzima površinu od oko 220 km2 i uključuje ukupno 89 otoka, otočića i hridi s približno 185 km obalne crte. I pored ovog, relativno velikog broja otoka, kopneni dio parka čini tek manje od 1/4 ukupne površine, dok je sve ostalo morski ekosustav. Sve poznatija vrijednost i ljepota Kornatskog arhipelaga rezultirali su šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća znatno intenziviranje turističkog posjećivanja ovog prostora. Istodobno, kod lokalnog stanovništva (prvenstveno Murterina kao pretežitih vlasnika nekretnina u Kornatima) radala se svijest o opasnostima i - za Kornate - štetnim posljedicama koje sa sobom donosi masovni turizam koji je u to vrijeme dominirao u turistickoj ponudi Hrvatske. Prve konkretne zamisli o zaštiti Kornatskog otočja datiraju iz 1964. godine, a 1967. godine tadašnje Izvršno vijeće Sabora Hrvatske donijelo je odluku o proglašenju Kornatskog otočja (sva četiri otočna niza) i jugoistočnog dijela Dugog Otoka sa zaljevom Telaščica rezervatom prirodnih predjela (u to vrijeme jedan od najblažih oblika zaštite dijela prirode) ("Narodne novine", br. 31/67). Godine 1976. načinjen je elaborat u smislu prijedloga za raspravu Prostornog plana područja posebne namjene, odnosno prijedlog za proglašenje dijela Kornatskog otočja i jugoistočnog dijela Dugog Otoka nacionalnim parkom.Godine 1980. Sabor Republike Hrvatske proglasio je Zakon o Nacionalnom parku "Kornati" ("N.N.", br. 31/80) koji je obuhvatio tzv. Donje Kornate (Kornatski i Piskerski otočni niz) i jugoistocni dio Dugog Otoka sa zaljevom Telaščica.

U granicama parka našlo se područje ukupne površine 26.200 hektara koje se protezalo na tadašnje dvije općine: Šibensku i Zadarsku. Godine 1981. osnovana je Uprava dijela Nacionalnog parka "Kornati" u tadašnjoj Općini Šibenik, a godine 1982. osnovana je Uprava dijela Nacionalnog parka "Kornati" u tadašnjoj Općini Zadar. Već slijedeće godine izmedu Skupštine Općine Šibenik i Skupštine Općine Zadar zaključen je Samoupravni sporazum o zajedničkom unapredenju, čuvanju i zaštiti Nacionalnog parka "Kornati". Godine 1985. nakon neuspjelog usuglašavanja stavova SO Šibenik i SO Zadar oko upravljanja podrucjem NP "Kornati", škupstina Zajednice Općina Split donijela je Odluku o osnivanju Radne organizacije Nacionalni park "Kornati" u osnivanju. Slijedeće godine okončan je likvidacijski postupak ranijih dviju Uprava dijela NP "Kornati".Godine 1988., zbog divergentnog pristupa upravljanju parkom od strane tadašnjih dviju općina na čijem se teritoriju park nalazio, proglašen je Zakon o izmjenama Zakona o Nacionalnom parku "Kornati" ("N.N.", br. 14/88) kojim se sjeverozapadni dio dotadašnjeg NP "Kornati", do granica tadašnjih općina, izdvojio u Park prirode "Telašćica", a jugoistočni - znatno veći - dio koji se nalazio u Općini Šibenik, zadržao je status i ime Nacionalni park "Kornati". Takav NP "Kornati" obuhvatio je 22.375 hektara površine i uključio je 91 otok, otočić i hrid.

Godine 1990. Sabor Republike Hrvatske donio je Odluku o donošenju Prostornog plana Nacionalnog parka "Kornati" ("N.N.", br. 2/90), a 1996. godine ravnatelj tadašje Drzavne uprave za zastitu kulturne i prirodne bastine donio je Pravilnik o unutarnjem redu u Nacionalnom parku "Kornati" ("N.N.", br. 38/96).Godine 1997. Sabor Republike Hrvatske proglasio je Zakon o izmjenama Zakona o Nacionalnom parku "Kornati" ("N.N.", br. 13/97) kojim je podruCje parka smanjeno na približno 21.800 hektara i u kojem se naslo ukupno 89 otoka, otočića i hridi. Ovaj zakon i danas je na snazi.